What you see is crystal wall... https://blog.dnevnik.hr/malabalavica

petak, 09.06.2006.

I choose the waters I'm in...

Izluđuje me.
U potpunosti.
Zna to. Zar stvarno?
Ili je to samo poslijedica?
Umišljam li?
Ali već su mi svi rekli...
Zašto to radi?
Zato što zna da ga volim?
Zato da mi pokaže da nikada neće biti moj?
Zato da mi napravio ljubomornom?
Zato što želi da patim?
Ali zašto?

Nek me pusti i patit ću u miru.
Patit ću, a onda ću se uzdići iz pepela poput feniksa.
A ovako...
Ni na nebu, ni na zemlji...
Kao da me drži a uzici koju neprestano povlači prema sebi,
neprestano me privlači k sebi...
Samo da bi me mogao odbaciti još dalje?
Ali zašto?

Poigrava se sa mnom.
Da.
Nisam ni ja nevina, ali...
Drži me u šaci.
Ponekad malo popusti stisak, ali me još uvijek snažno drži.
Ali zašto tu ako nema ničega?
Zašto, ako tu ničega neće niti biti.

Da je htio već bi napravio.
Ali nije...
Znam to.
On ne treba klinku kraj sebe.
Znam to.
Ali zašto mi to radi?
Zašto?



Znam da nema smisla... ma uostalom nije ni bitno...

srijeda, 07.06.2006.

Legenda živi vječno...

Dražen Petrović, (Šibenik, 22. listopada 1964. - Deggendorf, 7. lipnja 1993.)



Sinopsa sportske karijere

1977. Dražen počinje s košarakaškim treninzima.
1979. Dražen počinje igrati za kadete te u isto vrijeme trenira s prvom seniorskom momčadi. Njegov brat Aleksandar odlazi u Cibonu Zagreb.
1980. Juniorska reprezentacija Jugoslavije - Juniorsko europsko prvenstvo u Turskoj: Dražen osvaja brončanu medalju.
1981. Kadetska reprezentacija Jugoslavije - Kadetsko balkansko prvenstvo u Grčkoj: Dražen osvaja zlatnu medalju
Kadetska reprezentacija Kadetsko europsko prvenstvo u Grčkoj: Dražen osvaja 5. mjesto
Dražen se polaku ustaljuje u prvoj ekipi Šibenke.
1982. Šibenka Finale Kupa Koraća - Šibenka gubi od Limogesa. Dražen u početnoj postavi.
Juniorska reprezentacija Jugoslavije - Juniorsko europsko prvenstvo u Grčkoj: Dražen osvaja zlatnu medalju.
Reprezentacija Jugoslavije: Prva utakmica za reprezentaciju protiv Italije.
1983. Šibenka Finale Državnog prvenstva: Dražen pogađa dva slobodna bacanje i donosi Šibenci prvi naslov prvaka države. Dva dana kasnije prvenstvo joj je oduzeto i dodjeljeno Bosni za zelenim stolom. Šibenka: Dražen predvodi Šibenku u drugo finale Kupa Koraća, ali opet gube od Limogesa.
1984. Dražen prelazi u Cibonu Zagreb.
Olimpijske igre u Los Angelesu. Dražen osvaja brončanu medalju. Trener Mirko Novosel.
1985. Grčka: Europsko klubsko finale, Cibona pobjeđuje Real Madrid 87:78. Dražen postiže 36 koševa.
Finale državnog play-offa: Cibona - Crvena Zvezda Beograd 2:1. Utakmica #1 - 97:88; Utakmica #2 - 89:92; Utakmica #3 - 119:106. Dražen postiže 32 koša u trećoj utakmici.
Finale Kupa: Cibona pobjeđuje Jugoplastiku Split 104:83. Dražen postiže 39 koševa.
Sveučilišne igre u Japanu: peto mjesto. Trener: Krešimir Čosić
1986. Cibona Klubsko europsko finale u Budimpešti: Cibona pobjeđuje Žalgiris Kaunas 94:82. Dražen postiže 22 koša.
Finale Kupa: Cibona pobjeđuje Bosnu Sarajevo 110:98. Dražen postiže 46 koševa.
Finale državnog play-offa: Cibona izgubila od Zadar 1:2. Cibona završila sezonu sa 21 pobjedom i 1 porazom. Utakmica #1 - 84:70; Utakmica #2 -73:84; Zadar je pobjedio Cibonu u trećoj utakmici nakon produžetaka 110:111
Reprezentacija Jugoslavije - Svjetsko prvenstvo u Španjolskoj. Dražen osvaja brončanu medalju. Trener Krešimir Čosić.
Izabran od Portland Trail Blazersa u trećem krugu - sveukupno 60 izbor.
1987. Cibona Državno prvenstvo: Iako je Cibona srušila vlastiti rekorod sa 22 pobjede i nula poraza, poražena je u finalu protiv Crvene Zvezde sa 2:1. Utakmica #1 - 92:74. Utakmica #2 - 92:94. Utakmica #3 - 103:104. Dražen postiže 48 koševa u trećoj utakmici.
Finale Europskog kupa: Cibona pobjeđuje Scavolini Pesar 89:74. Dražen postiže 28 koševa.
Sveučilišne igre u Zagrebu. Dražen osvaja zlatnu medalju.
Reprezentacija Jugoslavije - Europsko prvenstvo u Grčkoj. Dražen osvaja brončanu medalju. Trener Krešimir Čosić
1988. Cibona Finale Kupa: Cibona pobjeđuje Jugoplastiku 82:80.
Finale Kupa Koraća: Cibona izgubila od Real Madrida.
Dražen prelazi u Real Madrid. 1989. Real Madrid Finale Kupa Španjolske: Real pobjeđuje Barcelonu
Državno prvenstvo Španjolske: Real Madrid je izgubio petu odlučujuću utakmicu protiv Barcelone.
Finale europskog kupa: Real pobjeđuje Snaidro Caserte. Dražen postiže 62 koša.
Reprezentacija Jugoslavije - Europsko prvenstvo u Zagrebu: Dražen osvaja zlatnu medalju. Najbolji igrač prvenstva.
1990. Dražen prelazi u Portland Trail Blazerse, nije previše igrao prvu sezonu u NBA. U prosjeku 12.6 minuta te 7.6 koševa po utakmici.
Reprezentacija Jugoslavije - Svjetsko prvenstvo u Buenos Airesu: Dražen osvaja zlatnu medalju. Trener Dušan Ivković
1991. New Jersey Nets Dražen prelazi u New Jersey Netse. Dražen igra u prosjeku 16.6 minuta te postiže 10.2 koševa po utakmici.
1992. New Jersey Nets Druga sezone u Netsima donjela je Draženu par priznanja: nominaciju za najnaprednijeg igrača u NBA. Dražen je predvodio Netse za 20.6 koševa po utakmici, te cijelu NBA ligu (za bekove) sa 50.8 posto šuta iz igre. Također, predvodio je Netse u postotku šuta iz igre sa 50.8 posto te slobodnih bacanja 80.8 posto.
Reprezentacija Hrvatske - Olimpijske igre u Barceloni: Dražen i Hrvatska su osvojili srebrnu medalju igrajući protiv Dream Teama predvodjeni igračima: Michael Jordan, Magic Johnson, Larry Bird...
1993. New Jersey Nets Najbolja sezone karijere. Izabran u treću postavu NBA. Predvodio sve bekove NBA u postotku šuta iz igre 51.8 posto, te Netse u koševima 22.3, postotku šuta 51.8 i postotku slobodnih bacanja 87.0 posto.
Reprezentacija Hrvatske - Kvalifikacije za europsko prvenstvo: Draženova zadnja utakmica. Hrvatska - Slovenija u Wroclawu, Poljska.


izvor: Wikipedia

utorak, 06.06.2006.

Čovjek

Ponekad čovjek nije čovjek,
dok ne postane samo sjenka
Samo blijedo ispijeno lice
bez prošlosti i uspomena.

Čovjek nije čovjek
dok mu svu njegovu ljudskost ne otuđe,
dok krv koja teće njegovim venama
ne postane tek ledena izvorska voda.

Čovjek nije čovjek
dok nije osjetio vlastitu bol,
dok nije osjetio da mu uskraćuju da diše
samo zato jer je čovjek.

Čovjek nije čovjek
dok ne prođe kroz pakao
dok ne izgubi sve ono
za što je ikad mislio da je imao.

Čovjek nije čovjek
dok njega samog ne stave u okove,
ako mu je duša zatočena,
ma neka su ruke i noge slobodne.

Čovjek nije čovjek
dok mu ne uskrate pravo da bude ono što jest.
Ne, čovjek nije čovjek,
on je samo priviđenje...

utorak, 30.05.2006.

...some dance to remember, some dance to forget...

Jebena kiša me totalno deprimira. Mrzim ju. I hladno je.
Moram učit, ne da mi se. Ništa novo. A opet moram...
I razmišljam o svemu...
Još malo i ljeto će... Brzo je prošla godina...i moram još ocjene podić... i tako sam umorna.... od svega...
I dosta mi je! I ne želim više ovako! Ne želim, ali sam preslaba da ustanem sama. Trebam nekog koji će mi pružiti ruku. Dati mi tračak nade, trebam ju! Zaista ju trebam!
I slušam Eaglese. Hotel California. Odgovara uz moje trenutno (ne)raspoloženje.
Trebam nešto. Ne znam što, ali trebam.
Trebam nečije ruke, nečiji osmijeh, nečiji zagrljaj, nečije usne. Trebam ljubav.
Samo želim biti voljena. Zašto je to tako teško?

srijeda, 17.05.2006.

...bitno je samo da si ti, ti...

Vidjela sam jednu djevojku danas, obučenu svu u crno s crnom dugom kosom koja joj pada preko leđa kao slap.
Djevojku vrlo sličnu ovoj upoznala sam nedavno. Znala sam ju otprije, ali nikada nisam ni slutila da ću ikada s njom moći pričati o svemu, da će me ona razumjeti... pa ona izgleda kao utjelovljenje sotone! Barem se meni takvom činila na prvi pogled... takav dojam ostavila je na mene kada smo se prvi put susrele...
Prvi dojam je ono zbog čega ustvari i želimo ili ne želimo nekoga upoznati. Kako je odjeven, kako izgleda... a kažu da ono što je vani nije bitno. Niti nije, zapravo jer to su ustvari samo predrasude. Konstanto stvaramo predrasude o svima oko sebe: prolaznicima na ulici, ljudima koje srećemo u tramvaju, na poslu, u susjedstvu...željeli mi to ili ne. To je jednostavno u našoj prirodi.
Sjećam se prvog dana u srednjoj školi. Ušla sam u učionicu prepunu nepoznatih lica i u jednom trenutku svi su se oni okrenuli prema meni. Zavladala je tišina, tek se čuo poneki šapat. Istina, djevojku kričavo ružičaste kose s tetovažom na ruci i nekoliko piercinga ne viđa se često. Ubrzo je i moja novopečena razrednica ušla u učionicu i pogled joj se zaustavio... na meni. Bila je to starija gospođa koja je upravo požalila što je uzela novu generaciju, a ne otišla na zasluženu mirovinu. U novom razredu gotovo svi su me izbjegavali neko vrijeme. Odnosili su se prema meni kao prema čudaku, profesori su slijedili njihov primjer. Često su me zapitkivali o mojoj osnovnoj školi, obitelji, ocjenama.... moj izgled nisu mogli povezati s mojom osobnošću, a pogotovo ne s mojom svjdodžbom. Ubrzo me i razred počeo prihvaćati... Shvatili su da sam samo jedna obična djevojka, nimalo drugačija od bilo koga od njih. Ne drogiram se, ne pušim, ne izlazim često i tek ponekad popijem malo. Ne pripadam nikakvoj sekti iako mi stil odjevanja potpuno odudara od svega što možete vidjeti u izlozima. Čak niti ne slušam punk već r'n'b i hip-hop. Sve ovo saznala sam od njih nedavno dok smo na etici razgovarali o predrasudama...
Prvi dojam koji sam na njih ostavila svojom pojavom potpuno se razlikuje od mene same. S vremenom sam odustala od ružičaste kose, malo promijenila stil odjevanja no još uvijek sam ista osoba, svoja i jedinstvena.
Vidjela sam jednu djevojku danas, obučenu svu u crno s crnom dugom kosom koja joj pada preko leđa kao slap. Svi su se okretali za njom dok je prolazila ulicom, a ja sam joj se samo nasmješila i sjetila se kako su se i za mnom nekada tako okretali i tim osmjehom joj željela poručiti ono što sam jednom davo i sama shvatila. I ona se meni osmjehnula i znala sam da je znala na što sam mislila...
Nijedan čovjek nije otok, ročitala sam jednom davno u Katekizmu. Svi mi, ma koliko to ne željeli sebi proiznati ovisimo o drugima i želimo biti prihvaćeni. No mjenjati sebe samo kako bi se svidio nekom drugom, nema smisla. Onaj koji je vrijedan tvoje pozornosti, ljubavi, vremena upravo je onaj kojemu nije bitno uklapaš li se ti u strukturu danšnjeg društva.... bitno mu je samo da si ti, ti...

To be yourself is all that you can do
Everything other just ain't true

by: Balavica

<	lipanj, 2006
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Opis bloga

samo baljezgarije jedne balavice koja pokušava odrasti

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Trenutno se sluša:





Lagano umire onaj koji....

Lagano umire onak koji ne putuje,
onaj koji ne čita,
onaj koji ne sluša muziku,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.


Lagano umire onaj koji uništava vlastitu
ljubav,
onaj koji ne prihvaća pomoć.
Lagano umire onaj koji je pretvoren u roba navika
postavljajući si svaki dan ista ograničenja,


onaj koji ne mijenja rutinu,
onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju,
i ne priča s onima koje ne poznaje.


Lagano umire
onaj koji bježi od strasti i njenog vrela emocija
onih koje daju sjaj očima
ili napuštenim srcima.


Lagano umire
onaj koji ne mjenja život kad nije zadovoljan
svojim poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti radi nesigurnosti,
i koji ne ide za svojim snovima;
onaj koji si neće dozvoliti
niti jednom u svojem životu
da pobjegne od smislenih savjeta....


ŽIVI DANAS!

RISKIRAJ DANAS!

UČINI DANAS!

NE DOZVOLI LAGANO UMIRANJE

NE ZABORAVI BITI SRETAN!

Pablo Neruda

Falling

Don’t say what you’re about to say.
Believe me, you are my fate.
And I believe you’ll find a way, or will you keep on falling until you reach the ground?
Of your lonely mind will you ever find yourself again?
And will you keep on dying until you’ve finally found a better place where you find you will not wake up again?

Cause what you see is crystal wall, what you breath is silver air, but weigh this moment with a future of your dreams no longer there.
What you see is burning black, and what you breathe is empty air, so weigh this moment with a future of your dreams no longer there…

You’re falling… yeah,
You’re falling… yeah,
So take my hand, and come on let’s fly.

There’s always someone laughing, from the corner of their cage,
but to fly amongst the mountains you must dance within the waves.
So will you keep on falling until you reach the ground? Of your lonely mind will you ever find yourself again?
And will you keep on dying until you’ve finally found a better place where you find you will not wake up again?
Cause what you see is crystal wall, what you breathe is silver air, but weigh this moment with a future of your dreams no longer there.
What you see is burning black, and what you breathe is empty air, so weigh this moment with a future of your dreams no longer there…

You’re falling… yeah,
You’re falling… yeah,
So take my hand

What you see is crystal wall, what you breath is silver air, but weigh this moment with a future of your dreams no longer there.
What you see is burning black, and what you breathe is empty air, so weigh this moment with a future of your dreams no longer there…

So will you keep on falling until you reach the ground?

Iris

And I'd give up forever to touch you
'Cause I know that you feel me somehow
You're the closest to heaven that I'll ever be
And I don't want to go home right now
And all I can taste is this moment
And all I can breathe is your life
'Cause sooner or later it's over
I just don't want to miss you tonight

And I don't want the world to see me
'Cause I don't think that they'd understand
When everything's made to be broken
I just want you to know who I am

And you can't fight the tears that ain't coming
Or the moment of truth in your lies
When everything feels like the movies
And you bleed just to know you're alive

And I don't want the world to see me
'Cause I don't think that they'd understand
When everything's made to be broken
I just want you to know who I am

And I don't want the world to see me
'Cause I don't think that they'd understand
When everything's made to be broken
I just want you to know who I am

And I don't want the world to see me
'Cause I don't think that they'd understand
When everything's made to be broken
I just want you to know who I am

I just want you to know who I am
I just want you to know who I am
I just want you to know who I am




Nothing Compares 2 U

It's been seven hours and fifteen days
Since you took your love away
I go out every night and sleep all day
Since you took your love away
Since you been gone I can do whatever I want
I can see whomever I choose
I can eat my dinner in a fancy restaurant
But nothing
I said nothing can take away these blues
`Cause nothing compares
Nothing compares to you

It's been so lonely without you here
Like a bird without a song
Nothing can stop these lonely tears from falling
Tell me baby where did I go wrong
I could put my arms around every boy I see
But they'd only remind me of you
I went to the doctor n'guess what he told me
Guess what he told me
He said girl u better try to have fun
No matter what you'll do
But he's a fool
`Cause nothing compares
Nothing compares to you

all the flowers that you planted, mama
In the back yard
All died when you went away
I know that living with you baby was sometimes hard
But I'm willing to give it another try
Nothing compares
Nothing compares to you
Nothing compares
Nothing compares to you
Nothing compares
Nothing compares to you